Nisam lijen nego sam iscrpljen – “Zašto to svima drugima ide tako lako?”

Mnogi si ljudi ovo pitanje postavljaju tiho i iznova.

Osvrćeš se oko sebe i vidiš druge kako rade, odgovaraju na poruke, upravljaju svakodnevnim životom, ostaju organizirani, grade planove, funkcioniraju.

U međuvremenu, čak se i jednostavne stvari ponekad mogu činiti preopterećujućima.

Ustajanje iz kreveta.
Odgovaranje na poruku.
Briga o sebi.
Donošenje odluka.
Držim se.

I nakon nekog vremena mnogi ljudi počinju vjerovati u nešto bolno:

“Možda sam samo lijen.”

Ali što ako uopće nisi lijen?

Što ako ste jednostavno iscrpljeni?

Iscrpljenost ne izgleda uvijek dramatično

Iscrpljenost se ne vidi uvijek izvana.

Neki ljudi nastavljaju funkcionirati dok se iznutra osjećaju potpuno iscrpljeno.

Drugi postaju emocionalno otupljeni, nepovezani, preplavljeni ili zaglavljeni u ciklusima povlačenja i krivnje.

U isto vrijeme, mnogi ljudi guraju sebe daleko preko svojih granica prije nego što shvate koliko su zapravo preopterećeni.

Posebno za ljude koji žive s traumom, ADHD-om, depresijom, autizmom, anksioznošću ili kroničnim stresom, iscrpljenost može postati stalno stanje u pozadini.

Također možete pročitati više o podršci za trauma i ADHD.

Trauma, ADHD i sindrom sagorijevanja mogu utjecati na svakodnevni život

Kada živčani sustav provede dugo vrijeme u načinu preživljavanja, svakodnevni zadaci mogu početi zahtijevati ogromnu količinu energije.

Stvari koje mogu pridonijeti tomu uključuju:

• kronični stres i emocionalno preopterećenje
• maskiranje i stalno samonadzoriranje
• hiperbudnost povezana s traumom
• izvršna disfunkcija i preopterećenost uzrokovana ADHD-om
• emocionalna iscrpljenost zbog pokušaja da se “uhvati korak”
• godine pritiska, srama ili samokritike

Kao rezultat toga, odmor se može prestati činiti obnavljajućim.

Čak i najmanji zadaci mogu početi izgledati nemogućima.

Niste lijeni nego iscrpljeni: Možda ste naučili ignorirati svoje granice

Mnogi ljudi koji se bore s iscrpljenošću proveli su godine pokušavajući ignorirati svoje potrebe.

Naučili su preživjeti funkcionirajući.

Maskiranjem.
Nadmašivanjem rezultata.
Odspajanjem od samih sebe.

Zbog toga se usporavanje ponekad može činiti neugodnim ili čak nesigurnim.

Neki ljudi se osjećaju krivima kada se odmaraju.
Drugi se sramote što se bore s stvarima koje se čine lakima svima ostalima.

Međutim, iscrpljenost nije moralni neuspjeh.

To je često znak da su tijelo i um predugo nosili previše.

Ne moraš zaslužiti odmor

Odmor nije nešto što moraš zaslužiti.

Mnogim ljudima osjećaj da nisu lijeni nego iscrpljeni povezan je s dugotrajnim stresom, skrivanjem pravog sebe, traumom ili emocionalnim preopterećenjem.

Ne moraš se potpuno slomiti prije nego što tvoja iscrpljenost postane opravdana.

I ti ne moraš dokazivati da patiš “dovoljno” kako bi primio podršku.

Ponekad ono što je ljudima najpotrebnije nije pritisak ni savjet o produktivnosti.

Ponekad im treba:

• razumijevanje
• emocionalna sigurnost
• regulacija živčanog sustava
• praktična podrška
• dopuštenje za usporavanje
• prostor u kojem ne moraju stalno glumiti

Podrška vam može pomoći da se osjećate manje usamljeno

Ja ne radim kao terapeut i ne pokušavam zamijeniti terapiju. Umjesto toga, nudim vršnjačku podršku ukorijenjenu u vlastitom iskustvu, emocionalnom razumijevanju i svakodnevnoj stvarnosti.

Mnogima je već sama mogućnost da razgovaraju otvoreno i bez osude mijenja nešto važno.

Jer iscjeljenje se ne događa samo kroz uvid.

To se događa i kroz osjećaj da smo viđeni, sigurni, podržani i da se manje osjećamo sami.

O mom pristupu možete saznati više ovdje:
Projekt Budućnost Coaching

Možda nisi lijen, nego iscrpljen

Ako ovo rezonira s vama, možda vaša borba nije nedostatak discipline ili motivacije.

Možda je tvoj živčani sustav jednostavno predugo bio preopterećen.

Možda tvoja iscrpljenost ima smisla.

I možda zaslužuješ podršku, nježnost i odmor puno više nego što misliš.

Dodatne informacije o mentalnom zdravlju mogu se pronaći i na:
Svjetska zdravstvena organizacija

Ako se trenutno borite i čekate podršku, možete pročitati i:
“Podrška vršnjaka tijekom čekanja na terapiju.”